"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima ( zulumćarima ) on samo povećava propast." Al-Isra', 82
U islamskoj literaturi se kazuje da je opasniji džinski sihr od ljudskog. Jedan od najboljih načina samostalnog liječenja osoba koje su opsihrane je da čine istigfar tj. da traže oprosta u zoru, shodno kur'anskom tekstu "... i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili." Ali Imran, 17.
Najbolje za otklanjanje sihra je da se uče sure Muavvezetejn (EI-Felek i En-Nas), ono što je objavio Allah dž.š. svom poslaniku (ص) za otklanjanje sihra koji je njemu bio učinjen, jer je Allahov poslanik (ص) u jednom hadisu rekao: "Nema boljeg utočišta za onoga ko ga traži od utočišta kod Allaha dž.š. učenjem Muavvezetejn."
Ibn Kesir prenosi u svom Tefsiru sljedeće načine liječenja od sihra:
Uzeti sedam listova od drače (čalije, vukodržice) (bot. pailurus spina christi) i sedam listova lotosovog drveta (bot. zizyphuslotus), stući među dva kamena, zaliti ih vodom, proučiti na tom ajetul-kursiju te da opsihrana osoba od toga popije tri gutljaja, a preostalim dijelom vode i zdrobljenih listova da se okupa i time će otkloniti sihr.
Ovo je dobro i za čovjeka koji je merbut (koji ne može da priđe ženi zbog čarolija).
Ibn Kesir ističe da je učenje ajetul-kursije najbolja odbrana od šejtana.
Kad neko ode duhovnom liječniku (Šejh, Hodža, ...) i on mu kaže šta će učiti protiv sihra, pacijent mora sto posto naučiti sure i ajete i njihova značenja, koje mu on predloži. Zar nije rečeno za Kur'an a.š. da je "uputa i lijek"! Šta je jedan ljekar kriv ako ga pacijenti ne slušaju (njegove savjete, zabrane i uputstva)? Nemoguće je da se obolijevanje i stradanje duha koje je trajalo recimo deset ili dvadeset godina, izliječi za dva-tri dana, jer i fizička liječenja mogu trajati duži period, pa i na godine.
Mnogi se čude kako su ih napali džini (nevjernici džini), a ne ponašaju se dostojno i propisno, onako kako nam Stvoritelj nalaže. Svaki bolesnik koji traži izlaz iz teških situacija treba da zna i da ga se privoli da treba ostaviti svako loše društvo koje može vršiti negativan uticaj na njega, a družiti se sa iskrenim i onima koji će pozitivno djelovati na određenu osobu. Bolesnik nipošto ne smije slušati svoje halucinacije i povoditi se za njima, jer on ne zna koja mu je šejtanska (đavolska) misao, a koja nije. Sve se one moraju kontrolisati Kur'anom a.š., pa ako misli nisu u skladu Kur'ana a.š., treba ih odbaciti. Bolesniku je nužno potrebno da mu se rasporedi vrijeme, tj. da se preokupira samo pravim stvarima, tzv. metodom preokupacije, da ne bude rupa u vremenu, jer su te rupe u vremenu (besposličarenje) otvoren prolaz za napad džinsko-satanskih uticaja. Treba ga preokupirati molitvama, čitanjem zdrave literature, što više fizičkim radom i to duže vrijeme.
Islamska literatura spominje i batinanje. Tako pisac Akamul Merdžana kaže kada duhovni liječnik batina osobu u kojoj se nastanio džin po mjestima dozvoljenim za to, osoba i ne osjeća udarce, nego džin trpi bol.
Sujutija navodi izvjesne vefkove koji se mogu napisati i po kojima se udara štapom od nara i tako se kažnjava džin dok ne napusti osobu. Neki islamski učenjaci su čak spaljivali džine. Spomenuo sam batinu, nimalo slučajno, jer se ona na određen način spominje u Kur'anu a.š. i hadisu, ali ne da bi se nanijela šteta čovjeku, već da bi se izliječio.
Ko hoće stvarno da se liječi, on mora i pored toga, kad nađe duhovnog liječnika, koji će ga podučiti
određenim dovama i ajetima, koje će morati kako mu on to kaže redovito učiti, on ih mora i striktno i
solidno naučiti.Šejh ili hodža mu može svojim metodama (dova, rukja,...) pomoći, ukoliko ima vremena i mogućnosti za to, ali ne može biti njegova pratilja ili stražar.
Zato je poželjno da se bolesnik sam educira i brine za svoje duhovno stanje.
VRH STRANICE